Zbirka kojekakvih zapisa sa salvete
Nera Pavičić: Moja iluzija
Blog
nedjelja, kolovoz 21, 2016
Jedan mišić Miško

Sve po svud je pišk'o

 

Drugi mišić Plačko

Za njim je i sraćk'o

 

Treći mišić Srećko

Baš se glasno drečk'o

 

Četvrti mišić Sivko

Stalno ih je zivk'o

 

Peti mišić Mijo

Slatko im se smij'o

istina-ili-ne @ 15:04 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, kolovoz 7, 2016
Noćas spava cijelu noć, moj mali krumpirić. Ne trebam spominjati da ja, već iz navike ne spavam, od 3. Bit će to još jedan naporan dan.

istina-ili-ne @ 05:38 |Komentiraj | Komentari: 0
Noć je pružila svoje ruke i obgrlila me, povukla u sebe i nježno zaljuljala, u san kao na meku perinu položila.
Noć je pustila mirise i vjetrić svileni da mi sklopi oči i umor raspuhne poput maslačka raznese snenim livadama.
Noć je obojala nebo i zidove, stisnula mi kapke i otjerala ptičice iz vrta, uzela im glasove i njima meko šaputala uspavanke.
Noć je tamnim velom prekrila prozore i veličanstveni pogled postao je mračni kolaž, vedro nebo crna plahta posuta šljokicama.
Noć je uzela me na pik, poškakljala mi stopala, otvorila oči i šalje mi uspomene, mami me u nemirne misli, golica idejama.
Noć je.

istina-ili-ne @ 05:37 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, srpanj 12, 2016
Klonule su glave šarenom cvijeću , polu pusta terasa malenog kafića okružena podnevnom vrelinom i glasnom bukom automobila. Smijeh, odbljesak sunca i komadić plavetnila u vedrim očima. Stranac, zavodi žrtve nesvjesne sudbine, jednako tako nesupješno. Mladost i obijest, ruku pod ruku glasno se smiju.

U kutu cvate romansa, drhtave ruke i nesigurne šale. Posljednji izdisaji kavalirštine.

Na drugoj strani napuhnuti čovječuljak drži monolog pred hinjeno zainteresiranim publikom od dvoje, dvoje koji nisu znali reći ne.

Ulicom prolaze majka s dijetetom na rukama. Djevojčica s ružičastom kapicom, mlatara nogicama u ritmu majčinih koraka.

Koraci, smijeh, brundanje automobila, glasovi su malenog grada.

istina-ili-ne @ 19:33 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 8, 2016
Neki ljudi su ljepilo, povezuju ljude, ja ne. Više sam kao kamen na kojeg ljepila ne djeluju.

istina-ili-ne @ 07:48 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, svibanj 9, 2016
Kao mali uvod ću zapisati jedan prepjev narodne pjesme Kiša pada trava raste, a glasi:

 

Kiša pada trava raste gora zelena.

U toj gori raste drvo tanko visoko.

Pod njim sjedi moja seja, a ja pokraj nje.

 

Ponekad ju pjevam kao uspavanku za M., ali M. uvijek treba malo duze da se uspava pa onda smišljam neke svoje stihove pa evo nastavak Kiša pada, a nazvala sam ga Sunce sja

 

Sunce sja 

 

Plavo nebo vedro iznad danas sunce sja

U travi pase crni kos na livadi sad

Sa nebesa sokol gleda on nadzire sve

istina-ili-ne @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 7, 2016
Duga je noć, pomalo usamljena, oslikana ništavilom, usamljena zvijezda okružena planetama. Harlekinova ruka počiva na naslonu škripavog stolca, pomalo naheren je na dohvatu klimavi stol i na njemu tri pera. Jedno crveno kao bol, jedno plavo kao tuga i jedno zeleno kao osmjeh. 

Čekaju. Tri pera na starom stolu, pokraj njih tinta, pomalo zapekli čep, drhti od uzbuđenja, noćas je noć, divna, predivna noć kada će se prosuti tinta, kada će linije kliznuti kao suze niz papir i ispričati priču. O teškom životu. O velikoj ljubavi. O obitelji. O Nadi.

Svako je slovo važno mislio je Harlekin. Iza uha malo bijele boje, rub oka još pomalo crn, ostaci maske. Ako ustanem hoće li na ovoj stolici ostati trag. Jedno pismo je premalo za napisati, jedna priča previše kratka, a za roman nisam gospodar riječi. Razočarani čep opet je zadrhtio. I ovu noć proveli su u tišini, tri pera, prazan papir i crna tinta, začepljena.

istina-ili-ne @ 00:02 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, travanj 24, 2016
Lako se izgubiti. Nizu se obaveze 24 sata, 7 dana u tjednu, biti majka novorodjencu nije lako. Naravno to sam ocekivala, a od svega mi najteze pada ta privezanost za kucu. Master plan je privici dijete na autosjedalicu, nauciti se staviti ju u klokanicu za 60 sekundi i pricekati malcice toplije dane.

Nedostaje mi posao, kolege koji su mi neki ujedno i prijatelji. Nedostaje mi pokret, raznolikost, drustvo odraslih ljudi. Nedostaje mi kojesta, povremeno. 

istina-ili-ne @ 23:20 |Komentiraj | Komentari: 0
Moja mala beba

Puno ljubavi treba

Mamu, tatu da je ljube

Cijeli dan i noc

 

Moja mala beba 

Puno njeznosti treba

Mamu, tatu da je maze 

Cijeli dan i noc

 

Moja mala beba

Puno paznje treba

Mamu, tatu da je paze

Cijeli dan i noc

 

Moja mala beba 

Puno igracki treba

Mamu, tatu da se igraju

Cijeli dan i noc

 

Moja mala beba

Puno robice treba

Mamu, tatu da je presvlace

Cijeli dan i noc

 

Moja mala beba

Puno pelena treba

Mamu, tatu da ih mjenjaju 

Cijeli dan i noc

 

Moja mala beba 

Puno kremica treba

Mamu, tatu da je mazu

Cijeli dan i noc

 

Moja mala beba

Puno pjesmica treba

Mamu, tatu da ih pjevaju

Cijeli dan i noc

 

P.s. za moju M.

istina-ili-ne @ 23:10 |Komentiraj | Komentari: 0
Vjetar puse na sve strane

Vjetar puse nikako da stane

 

Vjetar puse trese grane

Vjetar puse nikako da stane

 

Vjetar puse rukice su hladne

Vjetar puse nikako da stane

 

Vjetar puse pticice su gladne

Vjetar puse nikako da stane

 

Vjetar puse moje lane

Vjetar puse nikako da stane

 

P.s. za moju M

istina-ili-ne @ 23:07 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, travanj 2, 2016
Lezali smo na uskom krevetu, zaljubljeni, zagrljeni, bez trunke sminke, u polumraku, samo komad tila lezao je pokraj nas. Moja balerina i ja, dvoje izgubljenih. Nocas je moj red da pricam pricu za laku noc.

Bio sam maleni djecak, dugih koscatih udova, odjeven u vuneno odjelce, zavijen ljubavlju i paznjom. Ne sjecam se, ali znam da je bilo tako. Jos uvijek mi je najdraza uspavanka tik majcinog srca.

istina-ili-ne @ 21:04 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Ne brojim vise mjesece kad sam zadnji puta pisala, al nesto bas pisala. Trudnoca, mirovanje, pa beba i slazu se mjeseci bez racunala. Tu i tamo naletim na kratko, zapisem kakvu glupost u privatni post, procitam stogod zanimljivo i to je sve. Koliko je super ovaj android mobitel toliko je i bezveze jer mi je dojadilo pisati bez kvacica. Vuk bi se okretao u grobu... Naravno znam da imam i kvacice na ovoj tzv tipkovnici, ali ljenost, ah uzasna lijenost, pa jel nisu mogli za nas par milijuna napraviti balkansku tipkovnicu s nasih 30 slova? Ah nas potlaceni, germanizirani, amerikanizirani jezik i narod. 

Dakle beba raste kao gljiva poslije kise i ustvari ako je moj popis prioriteta dug nekih 100 jedinica, blog je na 99. mjestu, 100. je ipak rezervirano za politiku.

Sjetim se tu i tamo starog I. cini se kao posljednja osveta, to mi je palo na pamet neki dan, sto nije upoznao M. Samo nisam jos sigurna osveta kome, nisam dokucila emociju koja prati ovu misao, varljiva je i sklizava. Dok ju uhvatim vec nije ista.

istina-ili-ne @ 20:53 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, ožujak 20, 2016
Nina nana

Moje zlato spava

Nina nana

Lijepe snove sanja

Nina nana 

Da leptire ganja

Nina nana

Po livadi sada

Nina nana

Dva crvena i dva plava

 

Za moju M. Nije bas originalno ali svaki puta upali.

istina-ili-ne @ 12:45 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, veljača 2, 2016
Danas sam pozeljela biti netko drugi,

Ona ja pomalo zaboravljena.

Pozeljela sam biti moderna plesacica

Zena koja sjedi u kaficu

Pokraj obale zamagljene rijeke

 

Biti ona sto se smjesi radi srece

Brizna kao guska sto cuva

Svijh troje pacica

I polako ih gurka prema vodi

 

Pozeljela sam proljece,

Duge setnje i miris slobode

 

 

istina-ili-ne @ 06:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 8, 2015
 

U zivotu cini se radije dizemo zdravice nego li podmecemo ledja za prijatelje.

istina-ili-ne @ 22:44 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, listopad 24, 2015
Ponekad raspravljamo o tudjim zivotima u maniri dobio je sto je trazio, kao da svakim slovom ne izazivamo duge pipke sudbine da nam daju ono sto smo zasluzili. 

istina-ili-ne @ 10:23 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 21, 2015
Imam želju napisati

Neki dobar stih

Laganu rimu seksi ritma

Posvećenu savršenom tijelu

Gledanom nesavršenim očima

 

Kad god krenem, s drvenom olovkom

Zelenom Tozovom, HB

Na blijedo crvenom papiru

Shvatim da sam zapela

Ne u živom blatu

Već u jednom savršenom danu

I svaku pjesmu započinjem

Hvalospjevom bijelom jutru

istina-ili-ne @ 21:29 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 5, 2015
Kad mi nedostaješ otvorim prozor

Duboko udahnem smeđi miris jeseni

Na balkonu pružim ruke prema blagom suncu

 

Srknem gutljaj slatke turske kave

Iz majušne šalice od tankog porculana

Sa plavkastim ružicama i zlatnim rubom

 

Kad mi nedostaješ stanem na meku travu

U malom vrtu se pravim da volim jesti jabuke

Dok hrskaju i mirišu na sjećanje

istina-ili-ne @ 19:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 31, 2015
Danas sam imala los dan. U svakom ljubavnom romanu, a sramotno je koliko sam ih procitala (stotine) kad pisu o trudnoci onda je opisuju kao divno, blazeno razdoblje u zivotu zene, nesto u cemu neizmjerno uziva. E pa fuck that. Nadam se da nece koja majcinska dusica zalutati i ostavljati zgrozene komentare... Ali stvarno, kakvo blazeno stanje, kad se probudis kao da si cijelu noc tulumario, kad moras popiti pola litre jogurta da bi napokon obavio nuzdu, kad pola dana razmisljas o hrani a pola provedes na wc-u. I mit o savrsenom tenu, aha kako da ne.

Ne bih mijenjala ovo iskustvo za nista, minute dok gledam malog svrcu na ultrazvuku i samo iscekivanje da napokon osjetim te pokrete, nekako kao da su magicno sredstvo za ciscenje koje me oslobodi sve ogorcenosti oko ovih trivijalnih stvari kao sto su mucnine, uzasni fantomski mirisi, gadnjenje prema hrani... uz sve to nemogucnost da se bavim onim sto me oslobadja prilicno me frustrira, ne mogu ici na duge setnje, uzasava me pomisao da bi mi se nesto moglo desiti dok talambasam uokolo navecer, a povrh svega napustila me potreba za stvaranjem. Kao da sam u nekoj pufastoj kukuljici, uljuljana u ideju da mi je jedini zadatak brinuti o dobroj hrani, spavanju, odmaranju i dobrim emocijama. Pokusavam u to ubaciti tjelesnu aktivnost ali uz poteskoce koje imam nikakl da nadjem pravo vrijeme. Povremene Kegelove vjezbe ne racunam.

 

Sto je dovelo do odluke da imamo djecu? Zelja za samoispunjenjem valjda, spoznaja da starim, potreba da zadovoljim drustvene norme, potreba da stvorimo obitelj, da se jos netko veseli svim tim glupostima koje skupljamo, da mogu napokon kupiti elektricni vlakic. Nakon spontanog pobacaja shvatila sam da sve to nije vazno, ali i da su svi razlozi vazni i taj vlakic jer je to jedno od najdrazih sjecanja, slaganje vlakica s mojom bracom pa popravci pa prepirke. Videoigrice, ne sjecam se vise kako se zvala, ali brat ju je obozavao igrati, jedini problem je bio da ga je bilo strah pa je uvijek nekog nagovarao da sjedi kraj njega. Da, sigurno cu kupiti vlakic, kad tad, bajke vec skupljam, uskoro cu poceti skupljati pjesmice, kupovati djecju odjecu, stvarcice, pomagala. Namjestaj sam nasla, slatki ormaric u Ikei,  krevetic. Gnjezdim se.

 

 

 

 

 

 

 

 

istina-ili-ne @ 22:04 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, srpanj 18, 2015
Sad sam u fazi, mozda i prerano obzirom na moje rane tridesete, kada susreti sa nekadasnjim frendicama, a i onim najblizim danas ako cemo bas biti iskreni, znace tracanje od frizure do najnovijeg ljubavnika.

Razocarana sam, obzirom da sam teski ovisnik o romacntici, iskreno sam razocarana kad vidim kako brakovi propadaju bez razloga. Cini se da cesto nismo zaljubljeni u osobu, niti u ljubav nego u samu zaljubljenost. Ponekad zudimo za onim osjecajem nove ljubavi, nepredvidive i divne i kako mi se cini neki ljudi ce za to odbaciti i obitelj i djecu. Je li taj divni osjecaj zaljubljenosti (koji mene drzi kod svakog novog romana koji citam i svakog detalja tih romanticnih junaka kojeg vidim u svom muzu) dovoljan razlog da odbacimo sve ono sto je nekad bilo vazno, cast i moral, u koje smo vjerovali, kojima smo tezili. Je li ta nevinost s kojom ulazimo u brak upravo razlog za raspad tolikih brakova?

Nekad mi se cini da onaj konzervativni dio utuvljen odgojem navodi mnoge mlade na prerane i krive odluke. Ponekad mi se cini da je liberalizam i dostupnost ovog stoljeca izvor sveg zla, kao sto bi moja mama rekla (zabrinjavajuce su ovakve ideje, ali nema smisla ignorirati vlastite misli). Kako pomiriti te dvije strane, zivjeti casno i voljeti strasno? 

Jedna nedovrsena misao koja me muci vec godinama, dakle vracam se ma traceve s pocetka price, jedna cura iz mog razreda iz osnovne i jedan decko s kojim sam hodala par tjedana u srednjoj su se ozenili, godinama kasnije. Nekoliko godina nakon sto su se ozenili cula sam taj trac, kako ona sjedi doma dok on vikendom ganja tinejdjerice (tipicna prica malih slavonskih sela gdje muski nastaljaju zivjeti kao neozenjeni decki, izlaze redovito a zene ne samo da ne izlaze s njima vec opcenito rijetko izlaze). 

Moj komentar je bio vrlo pragmatican: Ne vjerujem da ona zna za to.

Imala sam neko dosta visoko misljenje o toj curi, jer sam bar tada vjerovala da ona ne bi tolerirala nevjeru, istovremeno sam znala da moja druga prijateljica zna za brojne prevare svog tadasnjeg decka i svaki puta mu oprasta.

Nekako mislim da niti ova u znanju niti ova u ne znanju nisu bile sretne tada.

istina-ili-ne @ 20:12 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » kol 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Pročitane
Linkovi na audiozapise:

Index.hr
Nema zapisa.